….da jedno drugom sreću zaželimo….

dolaziš kada me se sjetiš, kad me se poželiš a ne pitaš se kako je meni, kad te napokon zaboravim a ti zacijeljene rane ponovno otvoriš… vrijeme mi ne možeš vratiti, niti bol izbrisati nakon tebe nastala je rupa, jedna velika praznina neizbrisiva ne želim ponovno ispočetka, nema smisla shvati da nam suđeno nije i…

Nastavi čitanje →

Vječno izgubljena duša?!

Ljudska bića sanjaju da je svijet normalan, predvidiv, smislen. Sanjaju da se jednoga dana neće dogoditi to da njihov svijet postane samo blijeda maštarija i da se slabašne kulise neće srušiti i da nikada neće ugledati sivi kostur konstrukcije koji je taj svijet nosio. Puka sanjarija. Prestala sam sanjati o nekim stvarima,al ipak i dalje sanjam……

Nastavi čitanje →

…moj medo, i moja nada…

Ja se nadam…mada znam da nema smisla…Moja nada možda prerasta u slijepo vjerovanje… Ali…nema veze…Ja se njome hranim…S njom koračam…Držim je čvrsto i ne puštam je…Živi u mom majom medi bez kojeg ne mogu zaspati…U medi sa staklenim očima…praznog pogleda…Koji kao da mi kroz taj svoj hladan i prazan pogled želi reći“ja ne živim, ja…

Nastavi čitanje →

…Najdublje i najtrajnije istine su istine srca…

Često nas razna pitanja progone, na sva nemamo odgovore, ali ona i dalje stoje tu. Tražimo i koliko god se trudili nema ih. I zaboli tišina kojom odzvanja prostorija kad izustiš jedno i poželiš čuti odgovor. Da li je on stvarno toliko daleko, hoću li ga ikada pronaći. Ponekad se zadovoljim onim "jednostavno je tako…

Nastavi čitanje →